|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog mi je strava
ako hočete se nasmijat idite na viceve.net
ako hočete iči na forum i skinuti dizajne registrirajte se naiceproductions
odgovarajte i radite ankete i radite testove znanja naankete.eu
igrajte multiplear igru na travian.com.hr
TRAŽILICA
Tko če se dopisivat sa mnom?MSN mi je - rista13@hotmail.com.Najviše koristim mr112.kralj@gmail.com - to mi nije msn nego samo email
ko ima face nek mi se javi na e mail mr112.kralj@gmail.com
DOSADAN MI JE BLOG PA DA BUDE SMJESNIJI UREDIO SAM GA VICEVIMA:::::POGLEDAJTE USPUT SVE HORORE O KOJIMA SAM PISAO...BY RisTA 1. ........Svjetsko prvenstvo u jeb..ini koje se održava u Bosni, finale. Tribine u dvorani su pune, tako da su čak i na podiju uređeni redovi stolica i klupa.
Komentator najavljuje tri finalista:
- "I poštovani gledatelji, dobrodošli na finale svjetskog prvenstva u jeb..ini. Finalisti su Rus Sergej, Amerikanac Joe i naš predstavnik Mujo!"
Kao što znate, mi ovdje gledamo koji će od njih trojice po*ebati najviše ljudi. I krenimo!
Prvi je Rus Sergej. I evo ga kreće! Prva osoba, druga, treća, peta, osma, dvanaesta, petnaesta, dvadesetaaaaa! I ljudi moji je li to moguće, Rus je oborio svjetski rekoooord!
A sada, Amerikanac Joe kreće! Prvi, drugi, peti, deseti, šesnaesti, dvdeseti, trideseti, i je li to moguće Amerikanac je oborio svijetski rekord samo par trenutaka nakon Sergejaaaa!
I sada poštovani gledatelji, naš Mujooooooo!
I krenuo je! Prvi, drugi, peti, deseti, dvadeseti, prvi red gledatelja, drugi, treći, zapad tribine, SJEVER, ISTOK, EVO GAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!"
2.....Šta je to malo crveno i dere se Hi Hitler?-Buba švaba.
3..............Što uradi mujo kad želi udarit nesto glupo? -Udari hasu!
4..........Trkali se bosanac i crnogorac na 100 metara.Crnogorac prohoda 5 a bosanac se nije snaša
5......Dođe žak houdek na reklamu za koka kolu zero.Reče mu jezik - ti si veliki debeli lažov!,Odvrati mu žak - E pa lažov nisam!
6....Hitler usred zime na vrhu alpa.zove on pomočnika i kaže mu - Daj naloži mi par židova!
7.......Djed prica unuku kako su ih njemci za vrijeme drugog svjetskog rata postrojili i govorili im:Il cemo vas jebat il cemo vas strijeljat!
unuk :I
djed:Mene su strjeljali!
8.....Zasto je sve manje dobrih crnih viceva? - Nije dugo bilo rata.
I dvadeset godina kasnije, živi su isti, ali su zombiji evoluirali. Oni sada razmišljaju, komuniciraju i kreću u organiziranu akciju.
Redatelj Romero se u jeci nastavaka i ponovo 'iskopanog' horor žanra vratio na scenu s prvim od gomile najavljenih filmova za koje su sada velika studija odlučila iskeširati gomile para. Kako se tata-zombi snalazi sa šuškom u ruci kada ne mora baratati s gomilom usmrđenog pilećeg mesa koje je te 1968. glumilo ljudsko na snimanju 'Noći živih mrtvaca' – cijeli svijet ima priliku vidjeti u ovom filmu. 1968. dvadesetosmogodišnji je Romero bio redatelj, snimatelj, montažer, glumio je manju ulogu reportera, 'Noć..' je ušla u anale američkog filmaštva i američki National Film Registry u koji se godišnje uvršta oko 25 filmova zbog svoje kulturne, povijesne ili estetske važnosti.
U najnovijem nastavku dosadašnje trilogije mrtvih, Romerova je vizija zemlje poprilično autistična i apokaliptična. Svijet kakav sada postoji zadržao se samo u sjećanjima nekih stanovnika napuštenog grada. Slika realnosti crna je i miriše na katastrofu. Na meniju je opet borba između njih – 'zombija' i nas 'živih' s time da prostranstvo zemaljsko pripada 'njima', a 'mi' smo se skrili u opasano gradsko središte, gotovo potpuno bez struje, u kojem se u samome centru ističe neboder Fiddler's Green, posljednji simbol vladajuće mafije kojeg kontrolira bezobzirni i sebični Kaufman (Hopper).
Pod visokom zgradurinom skupilo se šareno društvance. Ima tu narodnih vođa koji zovu na pobunu, nije slučajno da glavni među njima, pomalo klišeizirano, govori irskim naglaskom. U mraku 'donjega grada' vucara se i grupica 'nas' bitnih za radnju filma – Riley (Baker) koji se brine o gradskoj opskrbi i njegov podređeni - Cholo (Leguziamo). Obojica imaju svoje želje – Riley želi na sjever gdje je sloboda i nema nikoga, a Cholo bi radije malo luksuza u svoj mizerni, kmetovski život – želi stan u Fiddler's Greenu. Na raspolaganju im je i oklopni kamion, Dead Reckoning, vrlo bitan za dio filma u kojem se 'živi' sreću sa 'zombijima'.
Kako Cholu ne uspijeva za rukom 'izmusti' stan od Kaufmana, otima Dead Reckoning i 'spuca' mu milijunsku ucjenu. Zaplet kreće kada Kaufman pošalje Rileya na njega da mu otme moćno skrovište, no pozitivcu poput Rileya, kojem se pridružuje i prostitutka Slack (Argento) i vjerni prijatelj Charlie (Joy), bitna je i stavka u kojoj spašava gradske bijednike od sve organiziranije, pametnije, opasnije i sve brojnije zombi nacije koja gotvo nezaustavljivo prodire u grad. Mrkla je mračina, a oni su posvuda.
Zombiji su oduvijek Romeru služili za personificiranje sociološke i političke klime. Iz gornjeg vam je dijela teksta jasno da su se u odnosu na vrijeme prije dva desetljeća – otkotrljale nizbrdo. I to je u filmu jasno iskazano putem nekih ne pretjerano promučurnih simbola o kojma vam nećemo previše da ne pokvarimo užitak gledanja. Sama priča prosta je i u maniri najdeafault scenarija horor žanra, a ono što nije bilo nimalo upitno, čak i prije nego se film počeo snimati, su sami zombiji. Mesa, mesa, mesa, krvi, krvi, krvi, glad, čupanje, žderanje, šmljac, mljac, slurp, srk..... još, još, još... Romero se nije libio dati svojim miljenicima puno prostora, koji gram inteligencije više, a samim tim i malčice pomaknuti priču sa standardnih hodajućih mrtvaca.
Posada je filma sve u jedan glas graknula 'da' kada je došlo do pitanja biti ili ne biti u 'Zemlji mrtvaca'. Ništa čudno, Romero uživa priličan kultni status u filmaškom svijetu tj. njegovoj horor polutki. No, istaknuo je redatelj da je ovo gotovo prvi put u karijeri mu da je imao priliku sam izabrati glumačku postavu. Nitko se bunio nije, kao što već rekosmo. zombiji
Savršena večer mladoga bračnoga para kreće nizbrdo sa posjetom misteriozne osobe koja im pred vrata stana ostavlja veliki drveni kovčeg naslovljen na Jamiea. Odmah otvaraju kutiju i u unutrašnjosti nalaze klasičnu lutku za trbuhozborenje sa kojom se počnu sprdati. Jamie uskoro odlazi van stana po hranu, a njegova žena naprasno saznaje da je sa lutkom došlo i nešto mnogo groznije. Fast forward, radnja se seli u mali skoro pa napušteni gradić u kojemu je počela legenda o crnoj sudbini trbuhozborkinje Mary Shaw i njene poveće “lutkaste” obitelji.
pogled kroz film
Od ekipe hit serijala Saw, dolazi ovaj horror film koji uspješno utjelovljuje dobru pozadinsku priču upakiranu u atmosferu starijih horror filmova. Jest da čim su lutke u igri, cjelokupni osjećaj uz gledanje mora biti malo creepy (stare porculanske lutke nikoga ne ostavljaju ravnodušnim), ali gledajući film mogu se primjetiti nastojanja redatelja Jamesa Wana i njegove ekipe da gledatelju pružaju, u novijim filmovima često zanemarenu varijablu - atmosferu. Nažalost, dok svi filmski setovi izgledaju savršeni, scenarij je pomalo razvučen i u velikom dijelu utječe na to da se ne iskorištava potpuni potencijal inicijalne ideje.
Za “Dead Silence” se zasigurno može reći da je dosta dobar noviji horror film, ali iskreno dok recimo nisam ni primjećivao neke veće mane, nisam ostao nešto previše fasciniran. Osim spomenute razvučenosti scenarija, mislim da je veliki problem u tome što se dinamika tek počinje poboljšavati u zadnjoj trećini filma, dok do tog trena imamo samo realno očekivane tipične scene sa na trenutke “oživjelim” lutkom i duhom njegove mamice.
Modus operandi riješavanja nečijih života je vrlo zanimljiv i uz mala CGI kašljucanja ipak izgleda dobro. Tipičan primjer “završne” akcije je prikazan na slijedećoj slici - makar na filmu djeluje ipak malo bolje nego na ovom screenshotu.
Za očekivati od Saw ekipe, kraj filma nudi twist, ali to mi je najslabiji dio filma, makar je ideja solidna sve je objašnjeno malo prebrzo i ne djeluje mi toliko uvjerljivo kako je trebalo ispasti. Pogledao sam i alternativni kraj filmu, drago mi je definitivno da su se odlučili na ovaj koji se može naći u završnoj verziji filma.
Sve u svemu, da apsolviramo stvari: film ima poseban štimung koji ga pozitivno distancira od trenutnog obrasca modernijih horror filmova. Da su bar malo poboljšali scenarij i modificirali tipične “doll horror” situacije “Dead Silence” bi ispao mnogo bolji, makar je i ovako sasvim solidan dodatak žanru.
Kao što vam naslov daje naslutiti, u ogledalima se nalazi
neko zlo i naš junak (Kiefer Sutherland) se protiv njega bori. Ideja je zanimljiva ali što se
tiče same priče,ona je uistinu predvidljiva, previše jednostavna i graniči s dosadom.
Scena koja bi trebale izazivati strah u biti nema, i film se svodi na nekoliko dobrih fora.
Kao cjelina .Mirrors je tipičan moderan američki horror koji će biti zanimljiv najviše
onima koji nisu pogledali puno filmova ovog žanra u svojoj filmofilskoj karijeri ili
gledateljima koji jednostavno traže zabavu sa nešto efekata.
Cjelokupan vizualni aspekt filma je epopeja već viđenih stvari i Mirrors mi je djelovao
kao neko djelo stvoreno na traci po poznatoj formuli za uspjeh na kino blagajnama. 
Da stvar bude gora, ima scena koja su me tjerale na smijeh umjesto da mi uvale strah
u kosti, čak sam pomislio da se radio neki hommage trashu iako, na žalost, to nije
tako.
Redatelj Alexandre Aja je jedini razlog zašto sam očekivao nešto vrijedno gledanja, ali
očito nije mogao pobjeći od prokletstva lošeg rimejka. Rezultat je konstantno zijevanje
i želja da se što prije pojavi odjavna špica.
ogledalo
Nakon što najizoliraniji gradić na Aljasci biva obavijen mrakom na dugih 30 dana, napadaju ga vampiri u namjeri da potpuno istrijebe njegove ljudske stanovnike.
Tijekom čitave opsade miješaju se tuga mrakom obavijenog grada, moćna paranoja, instinkt za preživljavanje i obilje čistog nasilja. Film krasi poseban vizualni štih u kojemu najveći kontrast pružaju snijeg i tamno crvena boja krvi. Sve je povezano jezovitim kricima kojima se glasaju vampiri te mračnim zvukovima soundtracka. Efekti su dosta dobro odrađeni te se na svega nekoliko mjesta vide CGI kiksevi.
Vampiri izgledaju opako i lišeni su bilo kakve romantike koja je inaće prisutna kada su oni u pitanju. Vođa čopora je opaki kuler i vješti ubojica koji istvoremeno podsjeća na nekoga tko je za života bio bankovni činovnik. Iako su međuljudski odnosi likova te njihova općenita karakterizacija mogli biti dublji, scenarij nam predstavlja solidne likove koje su glumci pristojno utjelovili.
Brutalno dinamična kamera i nasilna montaža su kruna nekolicine genijalno nasilnih scena koje nose kompletnu atmosferu filma. Zapravo je šteta što film nema više dinamike ali, s obzirom na priču, to je bilo neizvedivo. Film traje 113 minuta što je bar 20 minuta previše, početak se mogao fino skratiti.
#=30days
30 Days of Night je lijepo iznenađenje koje u masi loših i očajnih modernih horror filmova daje dašak nade u budućnost gdje će se više novaca kanalizirati u produkciju ovakvih djela. Ako volite tamnu stranu filmske umjetnosti i želite pogledati nešto kvalitetnog nasilja, ovaj film je odličan izbor.
Zombiji na maturalnoj večeri.
Večeri horor komedija se nastavljaju, a ovog puta na redu je još jedan odličan, u nizu do sada možda najbolji primjerak jednako najboljeg hibrida na svijetu – teen filma, horora i komedije.
Konačan rezultat je u skladu sa svim očekivanjima – non-stop zabava sa zombijima koji malo bauljaju, malo trče, malo voze aute, malo plešu, ali uvijek napadaju i grizu svakog homo sapiensa koji im se nađe na putu. Kad s lokalnog groblja ekipa krene žderati maturante, kreće rat srednjoškolskih fajtera i lokalnih leševa. Uz puno pristojnog i veselog gorea.
Niski budžet i sitni zanatski podbačaji se podrazumijevaju, ali sve to kompenzira činjenica da u tih devedesetak minuta jednostavno nema stajanja i predaha, za što su zaslužni svi, od zombija koji se ispucavaju iz grobova, preko školarki koje sjekirom masakriraju napadače do agresivne zombi-žabe.
Kad bi se svaki mjesec snimio jedan ovakav film, svijet bi bio ljepše mjesto.kroz film
Mislite da je ovo još jedan u nizu horora u kojima gnjusni zombiji uništavaju čovječanstvo? Točno! Ali ovaj je Romerov...
'Pa šta onda?' reći ćete vi. George A. Romero je kultni redatelj kada su u pitanju horori. Kao prvo, čovjek ima skoro sedamdeset godina i možete samo zamisliti koliko je krvi, rastrganih utroba i ostalh gadarija nasnimao u svojoj dugogodišnjoj karijeri. Za njega tvrde da je začetnik horor žanra, makar što se tiče teme živahnih, poluraspadnutih leševa koji odjednom odluče potamanit sve lijepo i dobro na ovome svijetu. Svoju suradnju sa zombijima započeo je davne 1968. godine kada snima 'Noć živih mrtvaca'. Film je s vremenom postao kultni američki horor te je Romeru omogućio snimanje još hrpe sličnih uradaka ('Zemlja živih mrtvaca')
Eto, sada kada znate osnove, možemo krenuti dalje. 'Dnevnik živih mrtvaca' je prvi neovisni Romerov film nakon dvadeset godina. Odluka o snimanju pala je kad se režiser požalio svom partneru Peteru Grunwaldu, iz Romero-Grunwald Productions, kako je već frustriran od rada unutar sustava.
Priča filma se oslanja na već spomenute Romerove filmove iz mrtvačkog opusa, a osim novotarija koje se uglavnom tiču upotrebe novih tehnologija (mobitela, dlanovnika i sl.), scenarij dnevnika sadržava i tzv. Blairwitch moment – skupina studenata odlazi u šumu snimati horror, a tamo ih dočeka delegacija zombija. Kad koljačina počne, marljivi studenti uzimaju kamere ne bi li snimili neumrle. Prekrasno.
scena u bolnici
Zombiji su degutantni sami po sebi, ali sudeći po izjavama producenata, 'Dnevnik živih mrtvaca' sadrži poveći broj ekstra brutalnih ubojstava te nekoliko zbilja inovativnih načina pretvaranja ljudi u zombije. Fascinantno, ali ono što zbilja odvaja Romerove horore od ostalih je činjenica da njegovi filmovi uvijek s dozom diskrecije kritiziraju vrijeme i način života u kojem su nastali te ih se može promatrati i kao svojevrsnu satiru društva. Kako sad pa to? Pa eto, krvoločni zombiji uništavaju (američku) zemlju i naciju, a vlada nastoji zataškati cijeli slučaj. I ne samo to, nego i kada počne koljačina, što ljudi naprave? Umjesto da pomognu jadniku koji se pretvara u zombijevski švedski stol, oni uzimaju kamericu i hipnotizirano snimaju njegove muke (kako bi prodali snimku za tristo kuna dotičnoj televizijskoj kući i time ušli u legendu).
A kritike? Neodlučne, podjeljene i kontradiktorne kao i uvijek. Internet stranica Rotten Tomatoes rangirala je 'Dnevnik živih mrtvaca' na 61 %, a opće je mišljenje kako Romero s vremenom nije izgubio svoj smisao za kombiniranje politike i klanja, niti je poradio na filmskoj gracioznosti i suptilnosti. Ma tko to, molim vas, očekuje gracioznost i suptilnost kada se namjeri na film sa zombijima? Svašta. Po nama, najbolja je kritika časopisa Rolling Stone: 'Ovo je jedan od najboljih filmova iz žanra. Vrijeme je da i mi odamo počast Romeru kada ga već Stephen King, Quentin Tarantino, Guillermo del Toro, Simon Pegg i Wes Craven smatraju genijem.'
Upravo tako, prijatelji dragi, a ne moramo vam ni spomenuti da ako sebe smatrate obožavateljem dobrih horora, da nikako nećete zaobići kinodvoranu u kojoj se prikazuje 'Dnevnik živih mrtvaca'. A ako mislite da se i u vama krije novi Romero, započnite sa snimanjem lica ostalih gledatelja – tako izgledaju iskonski strah, jeza i zgražanje.
